Menu Content/Inhalt
Phellinus igniarius (L. ex Fr.) Quél - BIOEKOLOŠKE KARAKTERISTIKE, ZNAČAJ I MOGUĆNOST ..........

Phellinus igniarius (L. ex Fr.) Quél - BIOEKOLOŠKE KARAKTERISTIKE, ZNAČAJ I MOGUĆNOST KORIŠĆENјA U MEDICINSKE SVRHE (LEKOVITA SVOJSTVA)

Zlatan Radulović
Dragan Karadžić
Ivan Milenković

         Izvod: Najveći broj vrsta roda Phellinus prouzrokuje belu trulež drveta srčike živih stabala, dok manji broj izaziva trulež belјike. Ove vrste spadaju među najznačajnije destruktore drveta u šumama. U Srbiji i Crnoj Gori konstatovano je 15 vrsta, dok je u svetu opisano više od 310 vrsta. U lišćarskim šumama najveći značaj imaju: P. igniarius, P. robustus i P. torulosus. P. igniarius parazitira na lišćarskim vrstama drveća, a najčešće se javlјa na jovi, divlјoj trešnji, bukvi, javoru, jasenu, crnom grabu, topolama, brezi, vrbama, planinskom brestu i Sorbus vrstama. Izaziva belu slojevitu trulež, koja je lokalizovana u srčici, a ređe se širi i u belјici. Inficira najčešće stabla u zrelim sastojinama. Ponekad se infekcija veoma teško uočava, jer se na inficiranim stablima ne obrazuju karpofore. Pored toga što izaziva velike štete u zrelim sastojinama lišćara, ova vrsta ima i lekovita svojstva, pa se u radu ukazuje na mogućnost primene u medicinske svrhe.
        Ključne reči: Phellinus igniarius, bela trulež, značaj, lekovita svojstva
 
< Prethodno   Sledeće >